
Svaki bend je onoliko dobar koliko mu je dobar bubnjar. Koliko puta sam otišao sa svirke fasciniran : “jebo te, kakav bubnjar..” Ako bubnjar “razbija”, više ništa ne primećuješ na svirci. Samo gledaš u bubnjara kao hipnotisan.
Sinoć sam bio na koncertu benda Plavi Ptičić. Nije u pitanju ništa revolucionarno. To je cover bend koji izvodi najveće hitove 60ih (Beatles, Stones, Kinks, Who), a članovi grupe su iskusni muzičari koji su svirali ili još uvek sviraju u Atheist Rapu, Partibrejkersima, Love Huntersima, Minstrelu, Obojenom Programu i Evi Braun. Dakle, vojvođanska rock reprezentacija. Odličan provod pokvarila je policija koja sada već uobičajeno teroriše određene lokale (čitaj..one gde obezbeđenje ne rade njihove kolege), ali srećom to ipak nije pokvarilo glavni utisak večeri. Razlog zbog kojeg ovo pišem je bubnjar ove grupe. Ne zbog cover svirke sinoć, iako je odlično odradio posao, već zbog činjenice da to isto lice gledamo iza bubnjeva na svirkama u Novom Sadu već 35 godina.

Svaka muzička scena ima svoje heroje. Najčešće su to pevači, gitaristi, autori tekstova i muzike, ali velikog broja albuma koje volimo ne bi bilo bez doprinosa ljudi iz senke. Tako je na primer bubnjar Topper Headon pankerima iz Clasha dao preciznost, snagu i kreativnost koja je omogućila bendu da eksperimentiše sa velikim brojem žanrova na albumu “Sandinista!”. Rokenrol scena u New York-u nezamisliva je bez imena kao što su Marky Ramone i Clem Burke, bubnjari Ramonesa i Blondie. Karijere velikog broja soul i funk pevača ne bi bile toliko blistave da nije bilo studijskih muzičara iz Stax Records-a i Motown Records-a.
Novi Sad, takođe ima svoju rokenrol scenu koja je za evropske i svetske okvire možda skromna, ali u regionu važi za jednu od najinteresantnijih. Ukoliko ste dokoni poput mene, ali volite muziku, pa krenete da istražujete pozadinu svojih omiljenih novosadskih albuma, primetićete da se jedno ime često ponavlja – bubnjar Robert Radić. Ovaj pregled izdanja na kojima je Robert svirao zapravao je skraćena istorija novosadskog rokenrola u poslednjih 30 godina.
Na stranicama knjige “Novosadska punk verzija”, autora Save Savića i Igora Todorovića možete pronaći podatak da je Radić počeo karijeru u punk bendu Gomila G(ovana) koji je svirao pod uticajem Ramones-a. Bila je to prva generacija pankera u gradu,ali snimci grupe nažalost ne postoje. Nakon raspada Gomile G, Radić i Žolt Horvat osnivaju bend Kontraritam. Iako je u to vreme već bilo ska pesama na srpskohrvatskom (npr. Prljavo Kazalište, Šarlo Akrobata..) prvo i jedino izdanje Kontraritma iz 1982. godine je prvi ska album u Jugoslaviji. Takođe, s obzirom na to da su bili uniformisani poput britanskih ska grupa, uživo su delovali veoma ubedljivo.
Albumi grupa Luna i La Strada predstavljaju vrhunac novosadskog, a verovatno i jugoslovenskog new wave-a. Obe grupe predvodio je književnik Slobodan Tišma, a deo druge postave La Strade koja je snimila istoimeni album bio je i Robert. Album, koji je producirao čuveni Mitar Subotić Suba, sadrži nekoliko savršenih pop pesama.
Uz Lunu i La Stradu, novotalasne 80te obeležile su i grupe Obojeni Program i Boye. Osnovani 1980. godine Programu je trebalo punih 10 godina da bi došli do prvog zvaničnog izdanja. Muzički kritičar Aleksandar Dragaš osnovao je “Search and Enjoy”, nezavisnu izdavačku kuću koja je izdala albume grupa Studeni Studeni, Majke i prvo izdanje Obojenog Programa “Najvažnije je biti zdrav”. Za bubnjevima je Robert Radić.
Devedesete godine u Novom Sadu je obeležila veoma živa rokenrol scena. Osnovalo se nekoliko odličnih rok, hardcore i punk bendova, a neki, izvorno underground sastavi, dospeli su i do menjnstrim medija i publike. Love Hunters, neobičan i originalan rock sastav, voleli su svi.Metalci, rokeri i pankeri posećivali su njihove svirke. Radić se najduže zadržao u Hantersima, a njegov bubnjarski doprinos prisutan je na svim izdanjima benda u periodu od 1995. do 2005. godine.
Nakon raspada Hantersa, bubnjarske aktivnosti nastavio je u grupi Veliki Prezir iz Vrbasa. 60s mod & beat revival u Britaniji, poznatiji kao “britpop”, uticao je na formiranje nekoliko vojvođanskih rok grupa. Jedan od takvih bendova je i novosadski Minstrel u kojem je Robert kratko svirao.
Kako bi zaokružili priču o ovom sjajnom muzičaru, za kraj treba istaći da se njegov doprinos može čuti i na snimcima ad hoc grupe Imperium of Jazz, te da je učestvovao u snimanju albuma “Summer Without Syphilis” Zorana Bulatovića Baleta (Luna, Pekinška patka).

Lijep text Vanjur.
LikeLiked by 1 person
vala jest, al meni kao pain-in-the-assu fali lični završetak. drugim riječima, mrzim objektivno, treba da začiniš priču kako si ti jebavo, ili proklinjao sudbinu uz ritmove radićeve. tu se onda i vanjurski upišeš u tu mikroistoriju:)
LikeLike